Sastojeći se od bambusovog okvira i površine napravljene od delikatno oslikanog mianzhija ili pizhija – vrste tankog, ali izdržljivog papira uglavnom napravljenog od kore drveta – kineski kišobrani od uljanog papira dugo su se smatrali simbolom kineske tradicije kulturnog zanatstva i poetske ljepote.
Oslikani tongyouom - vrstom biljnog ulja koje se ekstrahuje iz ploda tung drveta koje se često nalazi u južnoj Kini - kako bi bili vodootporni, kineski kišobrani od uljanog papira nisu samo instrument za odbijanje kiše ili sunčeve svjetlosti, već i umjetnička djela koja posjeduju bogat kulturni značaj i estetsku vrijednost.
Historija
S historijom dugom gotovo dva milenijuma, kineski kišobrani od uljanog papira spadaju među najstarije kišobrane na svijetu. Prema historijskim zapisima, prvi kišobrani od uljanog papira u Kini počeli su se pojavljivati za vrijeme Istočne dinastije Han (25-220). Ubrzo su postali vrlo popularni, posebno među književnicima koji su voljeli pisati i crtati po površini kišobrana prije nanošenja vodootpornog ulja kako bi demonstrirali svoje umjetničke vještine i književni ukus. Elementi tradicionalnog kineskog slikarstva tintom, poput ptica, cvijeća i pejzaža, također su se mogli naći na kišobranima od uljanog papira kao popularni dekorativni uzorci.
Kasnije su kineski kišobrani od uljanog papira doneseni u Japan i tadašnje drevno korejsko kraljevstvo Gojoseon tokom dinastije Tang (618-907), zbog čega su u te dvije nacije bili poznati kao "Tang kišobrani". Danas se i dalje koriste kao dodatak za ženske uloge u tradicionalnim japanskim dramama i plesovima.
Tokom vijekova, kineski kišobrani su se proširili i na druge azijske zemlje poput Vijetnama i Tajlanda.
Tradicionalni simbol
Kišobrani od uljanog papira su neizostavan dio tradicionalnih kineskih vjenčanja. Provodačica drži crveni kišobran od uljanog papira dok dočekuje mladenku u domu mladoženje, jer se pretpostavlja da kišobran pomaže u odbijanju loše sreće. Također, budući da uljeni papir (youzhi) zvuči slično riječi za "imati djecu" (youzi), kišobran se smatra simbolom plodnosti.
Osim toga, kineski kišobrani od uljanog papira često se pojavljuju u kineskim književnim djelima kako bi implicirali romantiku i ljepotu, posebno u pričama smještenim južno od rijeke Jangce, gdje je često kišovito i maglovito.
Filmske i televizijske adaptacije zasnovane na poznatoj drevnoj kineskoj priči "Madame Bijela Zmija" često prikazuju prelijepu junakinju Bai Suzhen, koja se pretvorila u zmiju, kako nosi nježni kišobran od uljanog papira kada prvi put sretne svog budućeg ljubavnika Xu Xiana.
„Sam, držeći kišobran od uljanog papira, lutam dugom, usamljenom stazom po kiši...“ glasi popularna moderna kineska pjesma „Staza po kiši“ kineskog pjesnika Dai Wangshua (u prijevodu Yang Xianyija i Gladys Yang). Ovaj tmuran i sanjiv prikaz je još jedan klasičan primjer kišobrana kao kulturne ikone.
Okrugla priroda kišobrana čini ga simbolom ponovnog okupljanja jer "okruglo" ili "krug" (yuan) na kineskom također nosi značenje "okupljanja".
Izvor iz Globa Timesa
Vrijeme objave: 04.07.2022.